Zagreb  
line decor
  INDEX  ::  
line decor
   
 
ŠKOLSKE NOVINE O NAŠEM PRODUŽENOM BORAVKU
(klikni na sliku za povećanje iste)
Prenosimo tekst u cijelosti:

Više od četvrt stoljeća s produženim boravkom

Zagrebačka Osnovna škola Voltino osnovana je prije 52 godine, a pola svoga vijeka ima organiziran produženi boravak za učenike u razrednoj nastavi. Kako nam je rekla ravnateljica Jasna Horvat, školu trenutno pohađa 427 učenika i to je u posljednjih nekoliko godina broj koji omogućava da se radi u jednoj smjeni, te da u školi imaju i prostora i vremena za kvalitetne i različite programe i projekte. Tako ih se ove godine u školi provodi čak četrdeset. "Gotovo je polovica učenika u produženom boravku kojim je obuhvaćeno 98 posto svih upisanih učenika od prvog do trećeg razreda. U četvrtom razredu boravka nemamo jer je nešto skuplji. No, i pored toga imamo šest grupa produženog boravka jer nam to roditelji puno traže budući da je radno vrijeme takvo da radije djecu ostavljaju u školi nego da im budu sama kod kuće. Tri su grupe homogene i to su učenici prvog razreda, dok su preostale tri kombinacije drugog i trećeg razreda. Grupe su velike i u njima je po tridesetoro učenika, ali uz dobru organizaciju i kreativnost i dobru volju učiteljica koje rade u produženom boravku, uz kvalitetno planiranje i osmišljavanje načina rada, sve funkcionira jako dobro. Rad u produženom boravku je specifičan; on nije neposredna nastava nego osmišljavanje slobodnog vremena učenika, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, učenje i pisanje zadaća. Nijedno dijete tako kvalitetno organizirano vrijeme u poslijepodnevnim satima nema ni u roditeljskom domu", zaključuje ravnateljica Horvat.

Učiteljica Anamarija Čorko radi 23, a njena kolegica Romana Kutlača 25 godina u produženom boravku. Kažu da im je lijepo, nadopunjuju se, surađuju, vole svoj posao koji ih nadahnjuje i čini ih sretnima i zadovoljnima. I ne daju se iz boravka iako im je svake godine ponuđena opcija da rade u redovnoj nastavi. "Ne osjećamo se marginalizirano pa čak i na stručnim skupovima koji nisu namijenjeni isključivo učiteljicama u produženom boravku, mi možemo uvijek izvući nešto za svoj posao koji je specifičan, koji traži kreativnost, daje nam autonomiju i slobodu, a velika je stvar što nemamo ni školskog zvona ni ocjenjivanja. Radimo kako nam djeca diktiraju tempo, ovisno o tome što žele, koliko su motivirana, koliko snage imaju i moramo stalno osluškivati i prilagođavati aktivnosti njihovu ritmu", kaže Anamarija Čorko, a Romana Kutlača nastavlja: "Morate znati da ih mi preuzimamo nakon što su pet sati proveli na redovnoj nastavi i treba puno vještine i znanja, invencije da ih se pokrene i dobije za bilo koju aktivnost. Ni jedan radni dan nije nam isti, imamo na desetke i stotine predložaka za rad i baš zbog toga smo se prije nekoliko godina odlučile sve to objediniti ne u jednom nego čak u tri priručnika o produženom boravku. Sav svoj rad smo stavile u te tri knjige i tek sad vidimo koliko je to različito i koliko se svakoj novoj generaciji treba prilagoditi i pripremiti nešto novo, zanimljivo, motivirajuće."

"U tih dvadesetak godina stalno su se mijenjali udžbenici i sve to traži promijenjeni pristup. Drugu godinu provodimo projekt stvaralačkih diktata kroz igru i vi-dimo napredak kod učenika u jezičnom izražavanju. Educiramo se i usavršavamo pa smo tako u rad uveli i elemente lutkarstva, borimo se protiv stresa, pa smo pokrenule i školicu heklanja u koju su se uključili i dječaci, a ne samo djevojčice", kaže učiteljica Čorko i nastavlja: "Ono klasično učenje, pisanje zadaća i ponavljanje provodi se kroz igru i različite aktivnosti tako da djeca i ne primijete da ih učimo suradnji, kvalitetnoj komunikaciji, da pomažu jedni drugima i otvorenosti za nove ideje. Imamo i male filateliste kao izvanškolsku aktivnost, i vatrogasca, a radimo i zavičajnu kuharicu, odnosno učenici skupljaju recepte prema kojima školske kuharice spravljaju delicije. I takvih je aktivnosti nebrojeno. Sve su one zajedničke barem za dvije ili tri skupine pa se dogovaramo, koordiniramo i uživamo u takvom načinu rada s učenicima."

"Nismo zakinuti na plaći, imamo sva prava i obveze kao i ostali učitelji, jedino je naša obveza raditi svaki dan pet sunčanih sati i ne bunimo se zbog toga, jer nama nedostaje još sati, umjesto da pričamo da radimo previše. I ne hvatamo se ni za kakvu satnicu. Mi nadograđujemo tu vrijednu odgojnu kuću kojoj temelj postavljaju kolegice u redovnoj nastavi. Grupe su velike, ali nam je prekrasno raditi i nema nikakvih problema.

Grupe su heterogene pa povezujemo sadržaje dvaju razreda, razmišljamo što i kako integrirati i korelirati, uz dodirne točke. Imamo slobodu u radu, nismo opterećeni ocjenama i djeca drukčije funkcioniraju u takvom okruženju. A važne su kompetencije, znanja i vještine koje steknu u školi, a ne činjenice koje ne znaju iskoristiti u bilo kojoj životnoj situaciji. I upravo ih u produženom boravku odmičemo od utabanih staza, od kolosijeka i onog 'klasičnog' što doživljavaju u razredu", zaključuje Romana Kutlača.

(Tekst je objavljen u veljači 2016.)